Tko se boji vuka još? 

Mt 10. 26-33

Pročitani je tekst dio šireg Isusovog naputka njegovim apostolima. Započinje riječima: ‘Šaljem vas kao ovce među vukove.’ Brrr. I sad smo čuli: ‘Ne bojte ih se!’ Ne bojte se vukova. Ozbiljno? 

Ovca, nije to tajna, ima sve razloge svijeta bojati se vuka. Čitamo svako toliko kako su vukovi zaklali cijela stada ovaca. Kolju ne samo zato što su gladni pa trebaju jest, već je ubijanje ovaca zapisano u njihovom DNK-a. Kad vuk nasrne na ovcu ona se skameni. Nema sredstva obrane. Lav će napasti antilopu i pojesti je. Ostale su sigurne dok lav ponovo ne ogladni. S vukom nije tako. Kolje dok ima što. Ovčar Tomislav iz Brod Moravica reče u rujnu prošle godine: “Realna šteta je 30 tisuća kuna (4000 Eura za 15 zaklanih ovaca), ako dobijemo 4000 kuna bit će dobro,” kaže Tomislav. Drugim riječima, ovce za državu vrijede sedam puta manje od stvarne tržišne vrijednosti. Kako Isus stoji sa svojim ovcama? 

Kako razumjeti Isusove riječi i njegovo poslanje? Za sebe će na drugom mjestu u evanđelju reći da je ‘Dobri pastir.’ Kakav je to dobri pastir kad vlastite ovce izlaže pogibli? Imaju li te ovce uopće vrijednosti kad ih tako šalje pred vukove? I još im, mogli bismo ga optužiti, nonšalantno kaže ‘ne bojte se.’ Kamo to Isus šalje svoje apostole? U svijet. Recimo to rječnikom ove priče: u šumu. U šumi ima, znamo, puno raznih zvjerki. I nisu sve vuci, dakako. Ali ima i vukova. Onih koji su prava opasnost za ovce. Povijest nam govori, a današnjica živo svjedoči kako u svijetu mogu proći oni koji se ne srame priznati se Isusovima. I danas su kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. 

Dva su razloga zašto se ovca ne treba bojati vuka. Prvi: ako se maskira pa ju vuk ne prepozna. Što to znači? Rečeno riječima ove priče: oni koji se na jeziku priznaju Isusovim (recimo na popisu stanovništva) pa žive kao da ga ne poznaju nisu u opasnosti. Vukovi ovoga svijeta ne mare za one koji taje svoju pripadnost Isusu: ‘vjerujte u svoja četiri zida.’ I onda je za vukove sve u redu. Dakako da se možemo pitati, pripadaju li te ovce uopće Isusu? Mala je vjerojatnost. Možda nose križić oko vrata ali kad treba živjeti vrijednosti Kraljevstva Božjega i o njemu javno reći riječ, onda se ‘prave mrtvima.’ Neki će predatori zaobići životinju koja se ‘pravi mrtvom.’ 

Ali postoji i drugi razlog zašto se netko ne bi trebao bojati. Isus kaže da se oni, koji znaju da su Bogu vrijedniji od para vrabaca i da su im sve vlasi na glavi izbrojane, ne moraju bojati. Čovjek koji zna svoju vrijednost u Božjim očima može živjeti bez straha. Bogu Isusove ovce ne vrijede kao državi iz Tomislavove priče nekoliko kuna, već nemjerljivo više. Bog, zbog ljubavi prema čovjeku, nije poštedio vlastitoga Sina, već ga je poslao u misiju spašavanja ne samo čovjeka, već i cjelokupnog svog stvorenja. Koliko onda vrijediš ti, kad je Bog u zamjenu za tvoj život dao život svojega Sina? 

Isus šalje svoje učenike u ovaj svijet da budu vidljivim znakovima njegove prisutnosti, da nastave njegovu misiju riječima i djelima. Svojim životom. Misija Kraljevstva Božjega nije bezopasna. Naprotiv, opasna je po život. Vukovi ovoga svijeta, nadahnuti Knezom tame, neće se ustručavati da zakolju Isusove ovce. I uvijek će raditi po već poznatoj špranci: koristi će mrak da u njemu ostvare svoje ciljeve. Lagat će, kovati zavjere, ogovarati, planirati ubojstva. Cijeli svijet žele zadržati u mraku svoje duše. Ali neće tako ostati za uvijek: ‘Nema ništa skriveno što se neće otkriti.’ Isus kaže svojim učenicima: iako ovo što vam ja sad govorim mnogi ne čuju, pobrinite se da iskoristite sva moguća sredstva i sve moguće načine da Radosna vijest dođe do na kraj svijeta. Učinite sve da svjetlo zasja u dušama ljudi. Obasjajte mrak svijeta svjetlom svog življenja i govora. Da svijet ne ostane u mraku. Strašno je živjeti u mraku vlastite duše okovan strahom. Možda mnogi koji ovo slušaju znaju o čemu govorim? 

Najbolji znak čovjeku da živi u mraku je upravo strah. Jedan od načina na koji me je moja mama oslobodila straha bio je da me je tijekom dana odvela u jednu, po noći mračnu prostoriju bez struje. Rekla mi je: ‘Po noći je ovdje sve isto što i po danu, samo što nema svjetla.’ Povjerovao sam joj i oslobodio se straha od mraka. Koju godinu kasnije, kad sam se užasno bojao psa, rekla je: ‘Hajdemo se moliti Bogu da te oslobodi straha.’ Pomolila se i strah je nestao. 

Božja riječ i danas odzvanja: ‘Ne bojte se!’ Zašto? ‘Zato što vas volim, zato što mi je stalo do vas. Sve što vam ti gospodari tame mogu učiniti jest da vam oduzmu fizički život, ali vaša duša nije u njihovoj, već u mojoj vlasti.’ Koliko je naše braće i sestra završilo ovozemaljski život mučeničkom smrću jer se nisu odrekli, već javno i glasno posvjedočili svoju pripadnost Isusu i njegovu kraljevstvu? Jedna od skupina koja neće ući u Božje kraljevstvo, kako čitamo u knjizi Otkrivenja su kukavice (strašljivci) i nevjerni. 

Ako još sumnjaš, ako se još treseš od straha, traži ponizno na koljenima od Boga da ti objavi tko on jest: veliki, moćni živi Bog. Moli ga da ti otvori oči da vidiš kome vjeruješ. On je Stvoritelj neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. U njegovim si rukama. Ni, corona, ni svjetski ratovi, ni prirodne katastrofe, ni klimatske promjene ne mogu nauditi tvojoj duši. Ne moraš živjeti u strahu, jer je Bog veći od svih tih ugroza. Ne moraš djelovati iz straha. Jer kad govoriš i djeluješ iz straha onda ranjavaš i ubijaš ljude oko sebe. A Isusovi su učenici, apostoli, ovce kako ih ovdje naziva, poslani u ovaj svijet naviještati život. Vječni život koji je ‘pohranjen s Kristom u Bogu.’ Iz te se spoznaje Boga i njegove veličine, rađa istinska sloboda iz koje se može djelovati u ovome svijetu. Moja sloboda rezultira životom i slobodom drugoga. Ako drugi strada zbog moje slobode, onda živim u zabludi, a ne u slobodi. 

Moli Boga da ti otvori oči da vidiš, da prepoznaš koliko vrijediš. Ne moraš proživjeti život u vlastitim kompleksima, nesigurnostima, strahu, zavisti prema drugima. U podređenosti i strahu. Ne, vrijediš više od ‘mnogo vrabaca.’ Stvoren si na sliku Božju i zato se tvoj identitet ne iscrpljuje, ne svodi na spol, naciju, socijalni status, obrazovanje ili neku drugu ograničenu vrijednost. Kad prepoznaš tko si u Isusu nećeš se bojati i sramiti pred vukovima ovoga svijeta priznati za koga živiš i kome pripadaš. Ako vjeruješ u Boga onda si njegovo dijete. Da, ovaj će te se svijet i vuci u njemu odreći, rugat će ti se, neke će vukovi i rastrgati, ali tvoja je duša, tvoj je život u rukama dobroga Boga. 

Pa zašto onda Bog ne bi sačuvao svoje sluge, pitat ćemo se? Zašto šalje svoje ovce među vukove? Koja korist od toga? Umjesto da ih sačuva on ih šalje u sigurnu smrt. Tko ih šalje? Ima li prava na to? Šalje ih onaj koji je i sam poslan. Sa zadatkom. I on i sad one. Otac je poslao Sina i nije ga poštedio smrti jer jedini način da se pobijedi zlo u ovome svijetu nije jača bomba, veća sila, već spremnost da se odreknemo vlastitoga života, vlastitih prava. Zlo dolazi od ega i zato je borba protiv zla, borba protiv vlastitog egoizma. Ne tuđeg. Iako bismo mi najradije prvo riješili tuđi egoizam i zato poput zmije jedemo vlastite repove. Ta borba često uključuje odbačenost i smrt. Paradoksalno, umire pobjednik. Ali ostaje svjedočanstvo onih koji su pobijedili vlastiti ego. Da je Isus bio samo mudri rabin bio bi zaboravljen godinu dana nakon, recimo prirodne, smrti. Ali zadesio ga je križ zahvaljujući odluci da vrši Božju, a ne svoju volju. Zahvaljujući potpunom povjerenju koje je imao u Oca dogodio se Uskrs i zato su i danas mnogi njegovi sljedbenici spremni stati pred vukove koji su nemoćni uništiti njihove duše. Jedino što vukovima preostaje jest strahom od smrti tijela, držati u ropstvu one koji nisu prepoznali Božju veličinu i vlastitu vrijednost. Isus se nije bojao onih koji mogu ubiti tijelo, ali duši ne mogu ništa.

Valja nam se bojati Boga u čijim je rukama cijeli ovaj svijet uključujući i našu dušu. Velika je to tema, ali o njoj nećemo dalje danas. Zapamtite samo jedno: ne bojte se ljudi. Bojte se Boga.

[Propovijed u sklopu bogoslužja koje je prenošeno na Hrvatskome radiju i televiziji:]