KRAJIŠNIK SE „ZALAGAO ZA OČUVANJE MIRA“

Bivši političar bosanskih Srba ponovio je tvrdnju da je želeo da pronađe političko rešenje za probleme Bosne.

KRAJIŠNIK SE „ZALAGAO ZA OČUVANJE MIRA“

Bivši političar bosanskih Srba ponovio je tvrdnju da je želeo da pronađe političko rešenje za probleme Bosne.

Sunday, 24 August, 2008
Bivši predsednik parlamenta bosanskih Srba, Momčilo Krajišnik, izjavio je ove sedmice pred sudijama žalbenog veća koje preispituje njegovu osudu iz 2006. godine da je uvek zastupao mirno rešenje političke situacije u Bosni.



Krajišnik je u septembru 2006. osuđen na 27 godina zatvora, nakon što je proglašen krivim za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio promena etničkog sastava zemlje – progonima, ubijanjem i prisilnim izmeštanjem Bošnjaka i bosanskih Hrvata.



Žalbu na presudu Krajišnik je podneo u februaru 2007. godine.



„Od samog početka svog političkog rada, bio sam privržen miru u Bosni i Hercegovini i postizanju prihvatljivog političkog rešenja“, kazao je Krajišnik na ovosedmičnom saslušanju.



Krajišnik je zatražio vlastito oslobađanje, dok je tužilaštvo – koje se takođe žalilo na presudu – zahtevalo da se kazna pooštri na doživotnu robiju, što je bio njihov predlog i u prvostepenom postupku.



Po rečima tužioca Petra Kremera (Peter Kremer), kazna u trajanju od 27 godina je „potpuno neprimerena stvarnom stepenu odgovornosti optuženog za zločine.“



Kremer je veću rekao da je Krajišnik bio „jedna od pokretačkih sila“ koje su stajale iza „masovnog i sistematskog etničkog čišćenja većeg dela Bosne i Hercegovine“.



Međutim, izlažući sopstvenu žalbu, Krajišnik se distancirao od predsedništva bosanskih Srba i zločina koji su počinjeni nakon raspada bivše Jugoslavije.



“[Tužioci] su mi rekli da sam bio moćan čovek“, rekao je on. „Nisam izdao nijedno naređenje, nisam mogao ništa da sprovedem – pa kakva je to moć?“



Njegovi advokati iz Sjedinjenih Država, Alen (Alan) i Nejtan Deršovic (Nathan Dershowitz), dopunili su Krajišnikovu žalbu osporavanjem zaključka sudskog veća da je okrivljeni sudelovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. I prijatelj suda (amicus curiae) je takođe rekao da suđenje Krajišniku nije bilo pravično.



Ekipa branilaca tvrdi da Krajišniku, kao predsedniku parlamenta, jesu na prvom mestu bili srpski interesi – ali i napominju da on ni na koji način nije umešan u ratna zlodela.



Iako je Krajišnik otvoreno podržavao osnivanje neke vrste srpskog entiteta u Bosni, on nikada nije – po rečima svojih advokata – počinio bilo kakav zločin.



„Nema nikakve sumnje u to da je g. Krajišnik predstavljao snažan glas u prilog zaštite srpskih interesa, te da je nastojao da izbegne da Srbi postanu nemoćna manjina unutar otcepljene države Bosne i Hercegovine“, kazao je Nejtan Deršovic.



„Ono što je pod ozbiljnom sumnjom jeste navod po kojem je g. Krajišnikov osnovni cilj bilo prisilno sprovođenje trajnog raseljavanja Hrvata i Muslimana, i po kojem je on, u periodu na koji se odnosi optužnica, sudelovao u bilo kakvim zločinačkim radnjama koje su pomogle ostvarenju tog osnovnog cilja.“



Advokati kažu da legitimni Krajišnikovi politički stavovi ne mogu biti povezivani sa zločinima počinjenim na terenu – te da stoga on nije bio umešan ni u kakav zajednički zločinački poduhvat.



Nejtan Deršovic je to pitanje opisao kao „srce i dušu slučaja“, tvrdeći da optužnica sadrži preširoku definiciju zločinačkog ponašanja.



„Ta kategorija je besmisleno proširena, i njome su obuhvaćeni svi oni koji su na bilo koji način zastupali srpsko stanovište“, kazao je on.



Branioci su ostali pri stavu da zalaganje za izvestan politički cilj ne može – samo zbog toga što su neki drugi ljudi počinili zločine da bi postigli isti cilj – biti isto što i zalaganje za zločin.



Alen Deršovic tvrdi da je i samo ljudsko pravo na izražavanje političkih stavova time dovedeno u pitanje. Postoji, po njegovim rečima, sukob između prava okrivljenog da zastupa izvesne političke stavove i prava žrtava rata.



U pitanju je, kaže on, sukob koji Tribunal tek treba da razreši.



„Sud ga je [u prvostepenom postupku] razrešio tako što ga nije ni priznao, niti prepoznao, a nije – uz dužno poštovanje – ni shvatio da donosi odluku koja ima značajne implikacije kada je reč o političkom delovanju“, kazao je Alen Deršovic.



„Mi smatramo da zbog toga nisu shvaćene ni implikacije ove odluke po mnoge druge trenutne sukobe.“



Nejtan Deršovic je rekao da Krajišnik nije sudelovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, pošto nije dokazano da je počinio bilo kakav zločin na terenu, niti je utvrđena njegova direktna povezanost sa bilo kojim počiniteljem.



On je sudijama rekao kako presuda u celini „mora biti odbačena, bespogovorno“.



Tužilaštvo, međutim, kaže da sud može izvesti zaključak o Krajišnikovoj umešanosti, pošto su oni koji su počinili ratne zločine pripadali organizacijama – poput policije ili paravojnih formacija – kojima su rukovodili učesnici istog zajedničkog zločinačkog poduhvata.



Po rečima tužiteljke Barbare Goj (Barbara Goy), nije ni potrebna nikakva specifična povezanost između Krajišnika i pojedinačnih zločina, jer se presuda temelji na dokazima o tome da je rukovodstvo bosanskih Srba sprovelo zajednički zločinački plan.



„Od sudskog veća se ne traži da analizira, niti da se podrobno bavi konkretnom povezanošću između svakog pojedinačnog zločina i optuženog“, kazala je Gojeva.



„Amicus curiae“ Kolin Nikols (Colin Nicholls) – advokat koji je Krajišniku dodeljen nakon što je on otpustio svog branioca Nikolasa Stjuarta (Nicholas Stewart) – izjavio je da okrivljeni „nije imao nikakvih izgleda na pravično suđenje“, jer je Nikolas Stjuart, kao njegov advokat, bio „umnogome nepripremljen“.



Posle 13 meseci suđenja, Sjuart je, po vlastitom priznanju, pročitao svega 15 procenata pisanih materijala koji se tiču slučaja – kazao je Nikols.



Ovo odsustvo kompetencije, kao i to što sud tim povodom nije ništa preduzeo, doveli su – smatra Nikols – do pogrešne presude.



Međutim, iz tužilaštva kažu da je suđenje Krajišniku bilo pravično i negiraju da je Stjuartovo ponašanje bilo posledica nekompetentnosti ili da su time prekršeni propisi Tribunala.



Sudije su Stjuartu dale i dodatno vreme da se pripremi, dok je Krajišniku pružena prilika da unakrsno ispituje svedoke – kažu oni.



Iako je žalbeno saslušanje okončano prošle sedmice, Krajišniku je odobreno da obavi razgovor s ratnim predsednikom bosanskih Srba, Radovanom Karadžićem, koji je prošlog meseca uhapšen – uz mogućnost da ga pozove da mu bude svedok odbrane.



Krajišnik odluku o tome mora da donese do 15. septembra.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists